Igla je alat koji se najčešće upotrebljava za šivanje, pletenje i vezenje.
Šivaća igla je mali, uski predmet cilindričnog oblika, zašiljen na vrhu (da bi se olakšao prolazak kroz tkaninu) i sa ušicom na vrhu za umetanje konca.
Istorija i karakteristike
Prve igle koje čovjek koristi već prije najmanje 20.000 godina, bile su od životinjskih kostiju. Najstarije željezne igle počele su se masovnije proizvoditi u 14. veku, nisu imale ušicu već prsten za umetanje konca.
Prve igle s ušicom proizvedene su u Holandiji u 15. veku.
Današnje igle za šivanje izrađuju se od čelika. Igle za kukičanje rade se bez ušice, ali zato umjesto nje imaju kuku, a proizvode se u nekoliko veličina, najčešće od čelika ili plastike. Igle za pletenje su znatno duže (i šire), izrađuju se od različitih materijala (plastika, metal) i vrlo često sa ušicama na oba kraja, ili sa zadebljanjem u obliku dugmeta nasuprot šiljka. Starije su bile šuplje, a današnje su pljosnate.
Danas postoji čitava paleta igala za različite namene, od onih za šivaće mašine do onih za različite zanate; tapetare, obućare, sedlare, kožare.
Iglom se zovu i brojni drugi šiljati predmeti; gramofonske igle, pribadače, igle za kravatu, igle za kosu, magnetske igle, kao i delovi raznih mašina.
Igle se koriste i u medicini od hiruških za šivanje prerezanog tkiva (one imaju različite forme), do šupljih za injekcije i vađenje krvi. I igle za punktiranje su šuplje, samo su nešto deblje i dulje, a koriste se za dijagnostičko ili terapijsko vađenje patološke tekućine iz telesnih šupljina.